na početku

Bilo je to u vrijeme kad sam u svemu sam prepoznavao užitak i deliciju. Pršut, sir, vegetarijanska i makrobiotska kuhinja, dizajnirana posluga… na svijet sam gledao kao čarobno mjesto koje samo čeka da isprobam sve te sjajne stvari koje me čine zadovoljnijim, opuštenijim, tajnovitijm i zašto ne - samopouzdanijim. I onda sam se jednog jutra probudio mamuran od pijanke prethodne noći. Sjeo na krevet nastojeći desnu nogu ugurati u lijevu cipelu. Naravski, to ne ide, ali sam toga dana shvatio da je vlastiti odraz u ogledalu više od samo slike. Po prvi put sam nazreo cjelokupnost stvarnosti. I da je od užitka kušanja kudikamo veći užitak spremanja. Shvativši da ne želim provesti život lutajući od jedne do druge senzacije ukusa, poklonio sam TV, prestao kupovati dnevni tisak i iskoračio iz rijeke koja sve radosti koje teku jedrenjem niz struju pretvara u frustracije. Kad sam se preselio u osamu vlastite kuhinje, shvatio sam da sam zauvijek ušao u dublju dimenziju postojanja. Moji svjetovni putovi su se bezizgledno zamrsili. Suočenje s moći koja leži u svakodnevnim svježim namiricama koje kupujem na placu je zauvijek promijenilo moj životni kredo i ja se ljudima i svijetu nikad više nisam vratio na isti način.